strokovni ~lanek UDK 94(100)(497.5-14) "1941/45"
prejeto: 2001-03-10
ANTIFA[ISTI^KI ORU@ANI RAT NA BUZE[TINI (1941-1945)
Bo`o JAKOVLJEVI]
HR-52420 Buzet, A. Cerovca 1
IZVLE^EK
Druga svetovna vojna (1941-1945) na Buzetskem je bila vojna proti fa{izmu, za hrva{ko prebivalstvo pa tudi vojna za narodno osvoboditev. Organizacija odpora se je za~ela `e leta 1941, po kapitulaciji vojske Kraljevine Italije septembra 1943 pa je bilo `ivljenje vse do konca vojne na ve~jem delu Buzetskega organizirano za oboro`eni boj in zdru`enje Istre s Hrva{ko.
Klju~ne besede: Buzet, fa{izem, antifa{izem, narodno-osvobodilni odbori, narodna osvoboditev, druga svetovna vojna
ANTIFASCIST ARMED STRUGGLE IN THE BUZET AREA (1941-1945)
ABSTRACT
World War II (1941-1945) in the Buzet area was a war against fascism and, as far as the Croatian population is concerned, a national liberation war. Organisation of the resistance began already in 1941, while after the capitulation of the Kingdom of Italy in September 1943 the life in the greater part of the Buzet areas was organised for an armed struggle as well as Istra joining Croatia.
Key words: Buzet, fascism, antifascism, national liberation committees, national liberation, World War II
Buze{tina
Buze{tina se nalazi u sjevernom dijelu hrvatske Istre, a njezina povr{ina podudara s povr{inom Grada Buzeta.
Na 165 km² `ivi 6200 stanovnika, a manji dijelovi Grada Buzeta su: Buze{tina u u`em smislu, Ro{tina, Hum{tina, Sovinj{tina, Vrhuv{tina, Ra~i{tina.
Od 1869. g. tada{njoj Buzetskoj op}ini pripadao je i dio Buzetske ]i}arije a koji dio od 1993. g. predstavlja posebnu op}inu Lani{}e. Uzimaju}i u obzir sastav i oblike tla, visinske podatke i gravitaciju prema gradu Buzetu op}ina je imala dva izrazito razli~ita prirodna dijela, mikroregije, i to fli{nu Buze{tinu uz rijeku Mirnu i kra{ki dio ili Buzetski dio planine ]i}arije. Prema sta- tisti~kim podacima 1981. g. op}ina je imala 346 m² i 7342 stanovnika. Fli{na Buze{tina kao i kra{ki dio gra- nice sa Slovenijom.
Poku{aj suradnje s ustanicima iz Slovenije Pripremanje za antifa{isti~ki oru`ani rat na Buze{tini i borba za sjedinjenje s maticom domovinom Hrvatskom po~inje na buzetskom podru~ju ve} 1941. g. Buzetski kras, buzetska ]i}arija je u blizini granice Kra-
Sl./Foto 1: Anton Cerovac-Toni}.
ljevine Italije i Jugoslavije. Na tom najsjevernijem dijelu Istre rodoljubi prelaze granicu Kastav{tine i donose tisak.
Na Buze{tini prvi susreti i suradnja s oslobodila~kim pokretom dolaze iz Trsta. Sredinom lipnja 1941. g.
Oskar Kova~i~, ~lan CK KP Slovenije zajedno s omla- dincem Ernestom Arbanasom dolazi u Podrebar neda- leko Buzeta pa otud u Sv Ivan Dol radi pronala`enja povjerenika suradnika na dizanju ustanka. Studenti Antun Prodan i Ivan Cerovac i njihovi roditelji, te Sla- vomir Cerovac prvi su se povezali s oslobodila~kim pokretom iz Trsta i Slovenije. Zbog provale ove orga- nizacije u Trstu, uhi}en je Oskar Kova~i~ i neki su- radnici s Buze{tine, a veza sa Slovenijom je prekinuta (Jakovljevi}, 1978).
Povratak emigranata u Istru
Ljeti 1942. g. u Istru se vra}aju emigranti iz ostalih okupiranih krajeva propale i rascjepkane Kraljevine Jugoslavije. Tako se 28. kolovoza 1942. g. na Buze{tinu vra}a Antun Cerovac (Toni}), koji nedaleko rodnog sela, Velog Mluna u jednoj pe}ini osniva svoju bazu punkt 02, prvu na Buze{tini (Jakovljevi}, 1978). Cerovac je tra`io povjerljive ljude u srednjoj Istri, pa ve} prije kapitulacije Italije organizira omladince za borce u Istarskoj ~eti. U mnogim selima osnovao je NOO (Na- rodno-oslobodila~ke odbore) a u nekim selima na{ao je samo povjerenike. Dana 10. prosinca 1942. g. punkt 02 opkolilo je nekoliko stotina vojnika, policajaca i kara- binjera poku{avaju}i uhvatiti Antuna Cerovca i uni{titi punkt. Cerovcu je uspjelo pobje}i na Kras i nedaleko Brgudca na}i se s partizanima. Punkt 02 premje{ten je na podru~je Vrhuv{tine mijenjaju}i mjesto boravka, a najdu`e se je zadr`ao nedaleko sela Juradi gdje je do~ekao kapitulaciju talijanske vojske. U podignutom {atoru moglo se zadr`avati 7-8 boraca. Punkt je imao i radiostanicu.
Prva istarska partizanska ~eta
Sredinom kolovoza 1942. formirana je kraj Gerova u Gorskom kotaru Prva istarska partizanska ~eta. Za ko- madira ~ete postavljen je Antun Raspor [panjolac, a za politi~kog komesara Augustin Vivoda, rodom iz Velog Mluna. Krajem kolovoza [tab V operativne zone uputio je Prvu istarsku partizansku ~etu na Planik. U planinama Istre ~eta djeluje od kraja kolovoza do po~etka prosinca 1942. g. Pored svojih akcija, njezin se rad uglavnom svodi na {irenje NOP-a po cijeloj Istri, na stvaranje NOO-a, uklju~ivanje boraca u NOV i POJ, sakupljanje hrane i prebacivanje preko punktova-stanica za Gorski kotar. Ta je ~eta kod Brgudca formirala glavni punkt- stanica preko koje se odr`avala veza s ostalim stanicama po Istri (Jakovljevi}, 1978).
Raspadanje kraljevsko - fa{isti~kog re`ima Kapitulacijom talijanske vojske, 8. rujna 1943. g.
gotovo je sav narod op}ine Buzet sudjelovao u raz- oru`anju neprijateljskih vojnika.
Razoru`anje garnizona i objekata u kojima su se nalazile neprijateljske posade, trajalo je nekoliko dana.
Antun Cerovac, koji se je 8. rujna nave~er na{ao u
^irite`u, opisuje doga|aje tih dana (Cerovac, 1971). U
^irite`u je Cerovac saznao za kapitulaciju talijanske vojske. Trebalo je {to prije razoru`ati talijansku vojsku jer je postojala opasnost da provale Nijemci pa bi oru`je moglo pasti njima u ruke, a moglo bi se dogoditi da se neke fa{isti~ki orijentirane formacije priklju~e Nijemcima.
Organiziraju}i i pripremaju}i buzetski narod na ustanak, Cerovac je 9. rujna poslao pismo u Centar pokreta koji se je nalazio na podru~ju kotara Motovun.
U pismu je tra`io da se ljudi kotara Motovuna i okolice Buzeta pripreme za akciju. Valjalo se prema mogu}- nostima naoru`ati, bar lova~kim pu{kama i razoru`ati koju manju neprijateljsku posadu, kao karabinjersku stanicu u Sovinjaku, a zatim sa svih strana krenuti prema Buzetu. Tada je u Buzetu moglo biti oko 1000 dobro naoru`anih talijanskih vojnika, karabinjera i milicije koji se nisu namjeravali predati.
Omladinci i `ene iz ^irite`a poslani su u sva sela Ro{~ine da se obavijeste o doga|ajima i da se svi okupe u ^irite`u. Radi odr`avanja veze i dogovora o daljnjoj akciji upu}en je kurir u Brgudac, na punkt 01.
Pripremaju}i se za razoru`anje talijanskih alpinaca na `eljezni~koj stanici Ro~ i garnizona u Ro~u stigla je s Krasa vijest da karabinjeri u Lani{}u potpomognuti vojnicima iz Lupoglava pru`aju otpor. Cerovac je na zadr`anom automobilu vlasnika Timeusa, biv{eg fa{iste iz Buzeta zajedno s Forcom kroz Ro~ pa kroz Lupoglav pun talijanskih vojnika po{ao u Semi}e. Otud je Forcu s voza~em, vlasnikom automobila vratio u ^irite`, a Ce- rovac se uputio u Brgudac. Toga dana u ^irite` je upala jedinica neprijateljskih vojnika, vjerojatno s namjerom da zastra{i i rastjera okupljene ljude.
Te ve~eri, 9. rujna u Brgudac se je vratio Antun Ra{por s ljudima i oru`jem koje je u borbi oduzeto razoru`anim karabinjerima u Lani{}u.
Antuna Ra{pora i Brgu~ane Lani{}ani su s darovima do~ekali na ulazu u selo, na Kolu. Zajedno s do{ljacima u{li su u selo i na Placu razoru`ali karabinjere i zapo~eli slavlje. Usred slavlja koje je nalikovalo na svatove nai{ao je iz Lupoglava kamion pun vojnika kao pomo}
garnizonu alpinaca. Poslije mitraljeskog rafala iz kami- ona prekinuta je gozba pa su se Lani{}ani pripremili za obranu. Pojavom kamiona po~eli su i Lani{}ani pucati, pa su do{ljaci iz Lupoglava okrenuli kamion i vratili se otkud su i do{li. Ovaj doga|aj, kao prvo razoru`anje talijanskih vojnika godinama se slavio kao Dan op}ine Buzet.
Sl. 2: Selca, crkva.
Foto 2: Chiesa a Selsa.
U Brgudcu su se formirale dvije grupe narodne vojske koja se je stalno pove}avala prila`enjem stanov- nika Krasa. Iste no}i jedna je grupa pod zapovjed- ni{tvom Ra{pora krenula na razoru`anje garnizona u Lupoglavu, a druga grupa Kra{ana pod rukovodstvom Cerovca po{la prema stanici Ro~ i Ro~u. Ovoj drugoj grupi trebali su se pridru`iti i stanovnici Sluma i Ra~je Vasi i jo{ nekih kra{kih sela koji su razoru`avali gar- nizon, ~uvare vodovoda i fa{isti~ku miliciju koja je bila nedaleko Sluma.
Cerovac je sa svojom grupom stigao u Nuglu oko 11 sati. Plan da se iste no}i napadnu `eljezni~ka stanica Ro~ i Ro~ morao se odgoditi. Cerovac je morao u Slum jer se nije predala posada kod protuavionskog topa.
Kada se je grupa partizana pribli`avala barakama u kojoj su `ivjeli fa{isti protuavionske posade, na{li su samo ne{to oru`ja i opreme i dva slijepca koje su fa{isti koristili kod oslu{kivanja aviona. Sve}enik [ime Mila- novi} je slijepce odveo u Buzet s porukom da su vojnici kukavi~ki pobjegli a ostavili nemo}ne i slijepe ljude.
Povratkom u Nuglu sastavljen je plan da se ujutro 10. rujna napadne `eljezni~ka stanica Ro~ i Ro~. U opkoljeni garnizon `eljezni~ke stanice upu}ena je jedna omladinka s pozivom na predaju. Ista je omladinka donijela nagativan odgovor pa se spremao oru`ani na- pad.
Poslije naizmjeni~ne mitraljeske vatre koja je trajala oko 20 minuta predala se posada na `eljezni~koj stanici, a po zapovjedniku toga garnizona Cerovac je poslao poziv na pregovore zapovjedniku garnizona Ro~. Kako je trebalo donijeti odluka, a odgovora nije bilo do kasno poslije podne, pa su u Ro~u zapo~eli novi pregovori.
Uvjeti zapovjednika posade bili su da se nave~er izvede la`ni napad u kojem }e se posada tobo`e braniti pa zatim }e se i predati pod uvjetima koje su tra`ili partizani. Zbog glavnog plana da napadne Buzet Cerovac nije htio prihvatiti rizik da silom
Sl. 3: Pismo Ivana Caha Iskre P.K. KPS za Primorsko.
Foto 3: Lettera di Ivan Cah Iskra al C.R. del PCS per la Primorska.
razoru`a znatno brojnijeg i bolje naoru`anog protivnika pa je pristao na ovakav na~in predaje. Partizani su se sada dobro naoru`ali za realizaciju glavnog plana, razoru`anje garnizona u Buzetu.
Danposlijeoslobo|enjaRo~a,11.rujnapartizanisu krenuli na razoru`anje Buzeta. Komanda partizanskih jedinica na ~elus Cerovcemnalazilase uSelcimakod crkveSv.Jelene.Kuririmasupozvanisposobnizaborbu.
U blizini crkvice rano ujutro 11. rujna na{lo se mnogo stanovnika iz sela okolice Buzeta. Tu je napravljen i raspored opkoljavanja grada. Zaposjednuti su svi vrhovi i padine okolnih bre`uljaka. Dvije `ene koje su se dobrovoljno javile ponijele su pismeni partizanski ultimatum u Buzet. Cerovac je tra`io bez- uslovnu predaju. Sat vremena kasnije iz Buzeta je stigao jedan mali kamion s tri oficira. Odgovor zapovjednika iz Buzeta je glasio da }e predati sve oru`je samo da se ostavi naoru`anje za jednu ~etu da bi se s tim oru`jem vojnici mogli probiti kroz njema~ke redove. Cerovac se s jednim svojim pratiocem uputio u Buzet.
Prema sje}anju Nikole ^ernehe, Cerovac je iz Selca na Fontanu stigao oko 10,30 sati. Tu je ve} bilo mno{tvo svijeta koji su do{li iz zapadnih i ju`nih dijelova Buze{tine. Partizanski je zapovjednik po{ao u Buzet na
pregovore i otuda se na Fontanu vratio oko 12 sati.
Poslije pristanka komadanta buzetskog garnizona da se bezuslovno preda pozvani je narod raspore|en oko Buzeta da do|e u Buzet i sudjeluje u razoru`anju. Na Fontani je Cerovac odr`ao govor kazav{i da se je talijanski garnizon predao, ali da se treba ~uvati ne-
`eljenih ispada. Naredio je Nikoli ^erneha da organizira preuzimanje oru`ja i opreme. Na Mostu je ~ekala ve}a grupa mu{karaca koju je ^erneha postrojio i s ljudima stigao na {etali{te Lopar. Preuzimanjem oru`ja i opreme novi su borci vojni~kim korakom preko Fontane po{li na Selca, gdje su ve~erali. Sutradan, ta nova partizanska jedinica uputila se preko ^irite`a u Nuglu.
Na nekoliko malih kamiona Cerovac je s 20 boraca po{ao na razoru`anje neprijateljskih posada u Livade i Gradinje. Vojarna u Gradinjama bila je ve} napu{tena, a u njoj su partizani na{li mnogo oru`ja, odje}e, pokriva~a i druge robe. U Livadama su partizani zaplijenili dva vojna kamiona pa su na njima prevezli oru`je i ostalu robu preko Buzeta u Selca.
Zbor pred {kolom
U tim danima op}eg slavlja, 12. rujna odr`an je pred
Sl. 4: Sv. Martin.
Foto 4: San Martino di Pinguente.
buzetskom {kolom veli~anstveni zbor. Taj skup je po~etak narodnog ustanka Buze{tine. Na skupu je pred 4000 ljudi govorio Ante Cerovac. Obra}aju}i se okup- ljenom narodu Cerovac je govorio o pro{losti i patnjama Istrana koji su pre`ivjeli sve neda}e koje im je fa{izam nanosio. Da bi se borba mogla nastaviti, bila je potrebna materijalna pomo} za narodnu vojsku. Ve} nakon govora javljali su se prisutni da }e u hrani dati priloge za borbu. Prva se javila Antonija Marinac, vlasnica ku}e nedaleko {kole (Jakovljevi}, 1978).
Partizanska komanda iz ^irite`a 13. rujna premje- {tena je u selo Sv. Martin koji postaje sredi{te za mobi- lizaciju.
Hrvatsko-slovenski odred za Istru
Od naoru`anih boraca, ve} u prvoj polovici rujna, osnovan je Hrvatsko-slovenski odred za Istru.
U [tab Odreda u{li su: zapovjednik Viktor Dobrila, borac I. proleterske brigade, zamjenik zapovjednika Ivan Motika, poru~nik jugoslavenske vojske i komandir 3.
~ete kastavske, politi~ki komesar Silvio Mileni} (Lovro),
~lan OK KPH HP, zamjenik komesara Franjo Segulin (Boro), sekretar OK Brkini Slov. Istra, I. operativni oficir Josip Matas (Andri}) i II. operativni ~asnik Franjo Juri{evi}.
O ovom odredu Okru`ni komitet KPS, Brkinska Istra,
poru~uje da imaju ljudi za pribli`no 3 bataljona, da je ista situacija i u Istri (misli se na hrvatski dio), pa su zato odlu~ili da djeluju zajedno i da formiraju jedan odred koji je brojao vi{e tisu}a ljudi. Od ljudi koji su se tada nalazili u Odredu moglo se formirati 10 bataljona, i to dobro naoru`anih, sa svim te{kim i lakim oru`jem. Oni bi vodili akcije u Istri i oslobodili je. Predvi|alo se tako|er da }e se broj boraca popeti na 10.000, a moglo se formirati vi{e brigada i povezati ih u diviziju (Ja- kovljevi}, 1978).
U izvje{taju Okru`nom komitetu KPH za Hrvatsko primorje i PK KPS za Primorsko, Hrvatsko-slovenski odred poru~uje 15. rujna 1943. da treba vodstvo za formiranje 10 bataljona, te tra`i komandire i komadante bataljona i politi~ke komesare. U obzir dolaze iskusni borci, ~lanovi Partije, pa makar bili i obi~ni borci.
Sv. Martin rujna 1943.
Sv. Martin, mjesto samo kilometar udaljeno od Buzeta, postalo je centar za okupljanje i obuku novih partizanskih jedinica. Sjedi{te se nalazilo u zgradi
"Dru{tva", u kojoj je bila i kuhinja za prehranu boraca i zapovjedni{tvo. Pomo}nik zapovjedniku Anti Cerovcu, naro~ito u vojnim pitanjima, bio je Mirko Brn~i} iz Zameta, zvan Skojevac. Ovdje je vr{en raspored boraca u jedinice ili na polo`aj na samoj Buze{tini. Na nekoliko
punktova nalazile su se stra`e koje su {titile prilaz Buzetu. Takvi su punktovi bili na Gori~ici, kod Kamenih vrata, prema Kopru i jo{ nekim mjestima.
Obu~avanje boraca bilo je vrlo kratko jedva jedan dan. Tako Albino Krota, borac 2. istarske brigade, pri~a da je samo jedan dan upoznavao nepoznati mu pu{komitraljez i da je zatim odmah krenuo prema Kopru. Do zapovjednog kadra dolazilo se i tako da su borci ispitivani koje su du`nosti obavljali u talijanskoj vojsci.
Nekoliko dana prije njema~ke ofenzive, u selo je do{la grupa boraca Li~ana. Moglo ih je biti 27. Sutradan su se preselili u Sv. Ivan. U Istru su do{li da bi preuzeli komandna mjesta u 2. istarskoj brigadi.
Da se ova vojna uloga Sv. Martina mogla uspje{no provoditi, naro~ito su zaslu`ne `ene. Osobito je bila aktivna omladina. Radove je organizirao narodno- oslobodila~ki odbor, a u kuhinji i kroja~nici radile su prete`no omladinke. Od ku}e se donosilo posu|e, ali i hrana. I kruh se pekao po ku}ama. Bila je jesen pa je hrane bilo dovoljno. Osim boraca, tu su dobivali obroke i razoru`ani talijanski vojnici koji su poslije kapitulacije Italije odlazili ku}ama.
U zgradi ju`nije od trga, na kojem su se borci obu~avali i okupljali, radila je kroja~nica. Na dva stroja {ivale su se kape, s petokrakom zvijezdom. Za nove jedinice {ivene su i zastave. U nekoliko zgrada nalazila su se skladi{ta municije: u [korcariji na jugoistoku sela i u zgradi tzv. Kapi}evoj kortini, vlasni{tvu obitelji Mar{i}.
Novoosnovane jedinice imale su jedan ve}i top (105 mm), dva manja topa (45 mm), jedna oklopna kola, jedan mali tenk i nekoliko kamiona. Odmah je osnovana auto-~eta i organizirana je auto-radionica.
Naoru`ani su borci odmah odlazili na polo`aje prema Kopru i Bujama. Odlazili su kamionima i pje{ice.
S osnovanim vodovima i ~etama otpremljeni su i topovi koji su u borbama kod Kopra bili upotrebljeni.
Partizani su svoje ustanove rasporedili u okolici Buzeta. Iznad Fontane, na Gori~ici nalazila se komanda mjesta Buzeta. Uz komandira Nikolu ^erneha bio je njegov zamjenik Antun Prodan, danas lije~nik u Puli i Josip Fabijan~i} s Mosta. Komanda je organizirala prehranu, obavljala je funkciju narodne vlasti, upozna- vala narod sa zbivanjima i organizirala javnu sigurnost i
~uvanje zatvorenika koji su dopremljeni u Buzet poslije oslobo|enja Kopra. U ku}i Krbav~i}a-[umi}a, bio je centar za vezu kojim je rukovodio Josip Greblo. Ovamo bi telefonom stizale poruke koje bi do odredi{ta prenosili kuriri (Jakovljevi}, 1978).
U {koli i jednoj susjednoj stambenoj zgradi smje- {tena je bolnica u kojoj su lije~eni borci, stanovnici okolnih mjesta pa i jedan ranjeni zarobljeni njema~ki vojnik.
Buzet je izabran za sjedi{te 2. istarske partizanske brigade koja je djelovala na prostoru sjeverne, sjeve- rozapadne i zapadne Istre. Brigada je osnovana 24.
rujna, a sjedi{te komande bilo je u Sv. Ivanu. U Vo- dovodu, koji je funkcionirao normalno, nalazila se i radionica za potrebe narodne vojske.
Vjekoslav Vivoda iz Frane~i}a bio je voza~ auto- mobila zapovjednika Ante Cerovca. S njim je obilazio sela radi pozivanja da se ljudi jave u Sv. Martin na mobilizaciju.
Partizani su tada imali 9 te{kih, nekoliko lak{ih kamiona i nekoliko osobnih automobila. Benzina je ostalo od talijanske vojske, a bilo ga je i u privatnim trgova~kim crpkama. U Ra~icama kraj Podgrada bilo je pod zemljom uskladi{teno oko 1000 ba~ava benzina, ali su tu zalihu Nijemci brzo uni{tili. Iz skladi{ta streljiva u Lupoglavu uziman je eksploziv i njime su minirani mostovi prema Trstu.
Drago Flego iz [trpeda bio je zadu`en za seoski NOO ~iji je najva`niji zadatak bio da organizira rad prolazne kuhinje za borce koji su odlazili za Kopar.
Kuhalo se u ku}i Milana Podreke, a hranu je pripremalo 30 do 40 `ena.
Poslije mobilizacije i vrlo kratke obuke u Sv. Martinu partizanske su jedinice kretale prema Kopru. Jedinica Benjamina Vodopije 18. rujna stigla je preko ^rnice i Dvora za Movra`. Sutradan su u Gra~i{}u dobili dva autobusa i nastavili sporednom cestom prema Marezi- gama. Zbog neprohodnog puta za autobus nastavili su put pje{ke uzeli su jedan tenk i s njim u{li u Marezige gdje su 19. rujna razoru`ali karabinjere, a sutradan su zauzeli polo`aje u neposrednoj blizini Kopra koji je oslobo|en 27. rujna 1943. godine. Istog dana bom- bardiran je Ro~.
Osnivanje brigade
Glavni {tab NOV Hrvatske uputio je u Istru skupinu vojnih rukovodilaca koji su stigli u Pazin 23. rujna 1943.
g. U Pazinu je tada djelovao Operativni {tab za Istru NOV i PO Hrvatske koji je bio pod komandom [taba 13. divizije. [tab su sa~injavali: Savo Vukeli}, za- povjednik, Jo`a Sko~ili}, politi~ki komesar, Du{an Di- mini}, zamjenik politkomesara, i Josip Matas, operativni
~asnik.
Zadatk [taba bio je da organizira, sredi i u~vrsti vojne jedinice nastale u ustanku i da osnuje nove jedinice. Ovo vojno tijelo rukovodilo je jedinicama u Istri sve do 29. VIII 1944., kada je preustrojeno u [tab 43. istarske divizije.
U Istru je upu}en i jedan bataljon iz sastava 13.
divizije i ve}i broj rukovodilaca iz raznih jedinica NOV.
To je ipak bio premali broj ljudi da rukovodi naoru-
`anim narodom Istre (oko 12.000 ljudi), pa se bataljon u masi naprosto rasplinuo.
Drugog dana boravka u Pazinu, (24. IX), Operativni {tab za Istru NOV i PO Hrvatske osniva dvije brigade i dva partizanska odreda (Jakovljevi}, 1978). Osnovana je
Sl. 5: Proglas 1. Bataljona 2. Istarske brigade od 27. rujna 1943.
Foto 5: Avviso del I Battaglione della II Brigata istriana del 27 settembre 1943.
1. istarska brigada, koja je dobila ime poznatog ro- doljuba i mu~enika Vladimira Gortana. Za komadanta brigade postavljen je Nikola Tatalovi}. Sjedi{te brigade bilo je u @minju, a sektor djelovanja bio joj je ju`no od Lima i crte Pazin-Plomin. Istom naredbom osnovana je 2. istarska brigada, kojoj je za zapovjednika postavljen Vitormir [irola, za politkomesara Dinko Lukari}, a za operativnog oficira Antun Raspor. Druga brigada osno- vana je na sjeverozapadnom dijelu Istre: sjeverno od Limskog kanala, sjeveroisto~no od Pazina, preko Ro~a i Vodica na glavnu cestu.
Zadatak jedinica ove brigade bio je nadzor do- dijeljenog im podru~ja, osiguranje pravca prema Trstu i ru{enje svih komunikacija (ceste i pruge) koje vode od Trsta prema Rijeci i oko Trsta, te svih cesta koje vode u unutra{njost Istre. Naro~ito je bilo va`no onesposobiti glavnu cestu. [tab Brigade smjestio se u Buzetu.
Osimdvijubrigada,osnovanasuidvaodreda:1.par- tizanski odred "U~ka" kojem je zapovjednik bio Viktor Dobrila a politkomesar Vlado Juri~i}, i 2. partizanski odred "Su{a~ko-kastavski". Odred "U~ka" djelovao je u sjeveroisto~nomdijeluIstre.Biojebroj~anovrlojak.Od ovog jeOdredatrebaloosnovati 3. istarskubrigadu,ali dotoganijedo{lozbognastupaju}eofenzive.
Buzet je izabran za sjedi{te 2. brigade, koja je dje- lovala na prostoru sjeverne, sjeverozapadne i zapadne
Istre. Brigada je sa oko 2500 boraca bila raspore|ena u
~etiri bataljona. Sektor djelovanja 1. bataljona bio je na pravcu: Kopar-Izola-Piran, a sjedi{te mu je bilo u Momjanu. Drugi bataljon djelovao je u pravcu Trsta, a sjedi{te je imao u Sv. Antunu. Bio je to Tr{}anski ba- taljon. U Umagu je bilo sjedi{te 3. bataljona, a djelovao je u pravcu Buje-Umag-Novigrad. Sjedi{te 4. bataljona bilo je u Pore~u, a sektor njegova djelovanja oko Pore~a i Vrsara. Iako je 2. istarska brigada osnovana 24. rujna 1943., njezin po~etak moramo tra`iti u nastajanju par- tizanskih jedinica u op}em narodnom ustanku odmah poslije kapitulacije Italije. Osnivanje brigade pada u vrijeme najve}e istarske politi~ke pobjede. Dana 25.
rujna u Pazinu se sastao Pokrajinski NOO za Istru, koji je potvrdio odluku Okru`nog NOO-a za Istru od 13.
rujna kojom se Istra sjedinjuje s Hrvatskom i Jugosla- vijom. Odluku okru`nog NOO-a potvrdio je ZAVNOH 20. studenog 1943. godine.
Osloba|anje politi~kih zatvorenika u Kopru Radi utvr|ivanja zajedni~kih akcija hrvatskih i slo- venskih jedinica sastali su se 16. rujna Ante Cerovac i Ivan Cah Iskra. Bilo je dogovoreno da }e hrvatske jedinice pomo}i slovenskima zauzimanjem polo`aja oko Kopra.
Odluka Badoglieve vlade da se iz talijanskih zatvora oslobode politi~ki zatvorenici antifa{isti i komunisti nije se odnosila na Slovensko primorje i Istru, te je zbog toga me|u zatvorenicima Kopra nastalo nezadovoljstvo. U zatvoru su negodovali zatvorenici, a oko zatvora su demostrirali antifa{isti.
Fa{isti~ki su rukovodioci u Kopru zatra`ili pomo} od Nijemaca iz Trsta. Kasno u no} 25. rujna brodom je odvezena u Trst grupa zatvorenika. U Kopru ih je ostalo oko 200, a njih je ~ekala ista sudbina, tj. da budu odvedeni u tr{}anski zatvor Coroneo. Da se to ne bi dogodilo, partizani su odlu~ili da se zatvorenici oslo- bode.
[tab Prvog bataljona saznao je od jednog biv{eg ka`njenika nacrt zatvora i sporazumno sa KPS izradio plan akcije. ^etama bataljona pridru`ile su se i neke slovenske jedinice. Partizani su u{li u Kopar 27. rujna.
Kada su stigli do zatvora, nalo`ili su upravitelju da u hodnik izvede politi~ke zatvorenike. Pojavili su se iz- mu~eni i iscrpljeni zatvorenici koji u prvi ~as nisu odmah mogli vjerovati da su slobodni.
Brigada je izdala proglas na hrvatskom i talijanskom jeziku u kojem se narodu obja{njava namjere i zahtjev da se odr`i javni red. Poslije osloba|anja politi~kih zatvorenika partizani su iza{li iz Kopra i zauzeli polo-
`aje izvan grada. U Buzet su odveli nekoliko fa{isti~kih rukovodioca, me|u njima i upravitelja zatvora.
Njema~ka listopadska ofenziva listopada 1943.
Doga|aje u Istri neprijatelj je budno pratio. Nje- ma~ka vrhovna komanda detaljno je izradila plan na- pada na mlade istarske vojne jedinice. U sjevernoj Italiji nalazile su najbolje motorizirane i tenkovske jedinice.
Ofenzivne operacije na Brkine i Istru neprijatelj je namjeravao izvesti u tri uzastopne faze. Motoriziranim je jedinicama planirao opkoliti ve}i prostor koji }e za dva do ~etiri dana detaljno pretra`iti. U prvoj fazi bilo je predvi|eno ~i{}enje Brkina, slovenske Istre i hrvatske Istre do rijeke Mirne. U drugoj fazi osvajao bi jugo- isto~ni, a u tre}oj jugozapadni dio Istre.
Kako je neprijateljski napad u svojoj prvoj fazi bio usmjeren i na hrvatsku Istru do rijeke Mirne, od hrvatskih jedinica prva je na udaru bila 2. istarska brigada.
Zapovjed za napad dobio je popunjeni 21. tenkovski grenadirski puk, a njemu je bio podre|en 450. divizion te{ke artiljerije i protuavionska baterija. Rano izjutra, puk je po~eo nadirati u dvije kolone iz Bazovica prema jugu. Jedna pod zapovjedni{tvom komadanta Wrede (II.
bataljon, II. divizion 89. artiljerijskog puka i jo{ neki manji dijelovi) prema Kopru i Bujama; druga je kolona pod zapovjedni{tvom pukovnika Jordana (I. bataljon, 450. divizion te{ke artiljerije i drugi manji dijelovi) preko Kozine nadirala prema Buzetu. Prva je kolona poslije podne, oko 3 sata, stigla u Buje. Pred Bujama jedna je
~eta partizana, otvoriv{i pu{~anu vatru, poku{ala
zaustaviti Nijemce. Toga su dana u Bujama Nijemci strijeljali 14, a sutradan u Gro`njanu 18 ljudi. Iz Buja je neprijatelj jednu tenkovsku ~etu poslao u Novigrad (Ferenz, 1967). Druga je kolona oko podne stigla u Buzet i zauzela ga. Do 7 sati nave~er 2. listopada njema~ke kolone su se sastale u Livadama i tako su zatvorile crtu do rijeke Mirne.
Do slijede}eg jutra neprijatelj je ve} stigao na planiranu liniju Novigrad-Gro`njan-Buzet, pa je tako zavr{ila prva faza ofenzive "odsjek rijeke Mirne". [tab armije Grupe "B" poru~io je u Hitlerov glavni stan da su partizani imali 1.069 mrtvih i 1.312 zarobljenih. Taj se podatak odnosi na podru~je Brkina i Istre.
Druga faza ofenzive odnosi se na jugoisto~nu Istru, a po~ela je 4. listopada. Tre}a faza zapo~ela je 9. listo- pada, a vodila se u jugozapadnom dijelu Istre, ju`no od Mirne i jugozapadno od ceste Labin-Pazin-Buzet (Ferenz, 1967).
Izjutra 11. listopada ofenzivne operacije u Istri su zavr{ene, a [tab armije Grupe "B" javio je u Hitlerov glavni stan da su gubici Narodnooslobodila~ke vojske od 25. rujna do 11. listopada 4.893 mrtva i 6.877 zarobljenih (odnosi se i na slovenski dio).
SRE\IVANJE PRILIKA U ISTRI I NA BUZE[TINI POSLIJE LISTOPADSKE NJEMA^KE OFENZIVE
Savjetovanje u Brgudcu
Podno Planika, u selu Brgudcu odr`ano je 10. pro- sinca 1943. godine Prvo savjetovanje KPH za Istru.
Prisustvovalo mu je 50 ~lanova Komunisti~ke partije. Na savjetovanju se razmatrala politi~ka situacija nastala u Istri poslije kapitulacije Italije i nakon njema~ke ofenzive u listopadu. Odlu~ivalo se o radu NOO-a, stvaranju novih partizanskih jedinica, uklju~ivanju Talijana u NOP Istre, o propagandi i radu masovnih organizacija.
Doga|aji koji su slijedili pokazali su da je sa- vjetovanje u Brgudcu usvojilo dalekose`ne odluke i da se ono mo`e smatrati prekretnicom u razvoju narodno- oslobodila~kog pokreta Istre (Jakovljevi}, 1978).
Konferencije u Ra~icama
Osim Prvog partijskog savjetovanja u Brgudcu, pro- sinca 1943. odr`ana su i u Ra~icama dva vrlo zna~ajna skupa.
Dana 25. prosinca na Prvoj partijskoj konferenciji za Istru 40 delegata raspravljalo je o politi~kim i orga- nizacionim pitanjima. Izabran je Oblasni komitet KPH za Istru i usvojene su nove smjernice za rad komunista.
Dovr{ena je izgradnja partijske organizacije, a to je bilo vrlo va`no za daljnji tok borbe.
U Ra~icama je 29. prosinca odr`ana i Prva oblasna konferencija SKOJ-a za Istru. Sudjelovalo je 115 de-
Sl./Foto 6: ^abranija.
legata koji su razmatrali zadatke skojevske organizacije.
To je bilo vrijeme kada je kod omladine trebalo podizati borbeni duh. Radi ostvarivanja zadataka NOP-a omla- dinu je trebalo obuhvatiti u USAOH. Izabrani su ~lanovi u Oblasni komitet SKOJ-a za Istru.
Nova vlast i vojno pozadinske stanice
Radi lak{eg rukovo|enja NOP-om (narodnooslobo- dila~kim pokretom) osje}ala se potreba da se Istra podijeli na nekoliko okruga. Rukovodstvo KPH za Istru, na sastanku 11. studenog 1943. g. u ^abraniji odlu~ilo je da se podru~je Istre podijeli na tri okruga (Vlahov, 1976). Dra`en Vlahov datum sastanka u ^abraniji uzima kao termin osnivanja Okru`nog narodnooslobodila~kog odbora Buzet. Nadle`nost ONOO-a Buzet protezala se je na podru~je kotara: Lovran, Kras, Motovun, Buzet i Buje. Za podru~je Buze{tine djelovala su tri kotarska narodnooslobodila~ka odbora: Buzet, Kras i Motovun.
KNOO Buzet obuhvatio je op}ine Buzet, Ro~ i [trped.
Kotar Motovun obuhva}ao je op}ine Sovinjak i Vrh, dana{nje podru~je Buze{tine, a kotar Kras, kao tre}i u okrugu obuhva}ao je op}ine Vodice i Prapo}e, tako da je ratni okrug obuhva}ao tri spomenuta kotara, a na njihovom podru~ju 5 op}ina na Buze{tini i dvije op}ine na Krasu.
Po~etkom prosinca 1943. g. osnovani su novi punktovi {irom Istre, ali je punkt 01 povi{e Brgudca ostao glavna partizanska baza, a punkt 02 bila je glavna veza s ostalim punktovima. Punktovi su dobili ulogu
mobilizacijskih sredi{ta, a za prijenos po{te bile su organizirane relejne stanice. Ovako organizirana vojno pozadinska struktura bila je uskla|ena s organizacijom nove, narodne vlasti.
Osnivanje novih vojnih jedinica
Poslije listopadske ofenzive Nijemci uz pomo}
fa{ista i ostataka talijanskih okupacijskih snaga uspo- stavljaju svoj okupatorski sistem vlasti. U studenom i
Sl. 7: Srgobani, spomen plo~a.
Foto 7: Lapide commemorativa a Srgobani.
Sl. 8: Sudionici Prve oblasne konferencije AF@-a za Istru.
Foto 8: Partecipanti della Prima assemblea legislativa dell'AF@ per l'Istria.
prosincu {irom Istre postavljaju se karabinjerske stanice i obnavljaju se fa{isti~ke vojne funkcije uspostavom stalnih posada i garnizona.
Operativni {tab za Istru i Okru`ni komitet KPH za Istru u ovakvoj situaciji prilaze osnivanju novih par- tizanskih jedinica {irom Istre ([epi}, 1981).
Istra je podijeljena na 14 sektora politi~ko - mobili- zatorskog djelovanja, pa se predvi|alo osnovati i isti
Sl. 9: Tekst spomen plo~e na mjestu odr`avanja kon- ference AF@.
Foto 9: Testo della lapide commemorativa nella sede dell'assemblea dell'AF@.
broj partizanskih ~eta. U studenom i prosincu 1943. g.
osnovano je 13 partizanskih ~eta s po dvadesetak bo- raca. Tako su za podru~je tada{nje op}ine Buzet osno- vane tri istarske partizanske ~ete (Vinko [epi}, 1981).
^etvrta istarska partizanska ~eta (Kra{ka) osnovana je oko 1. studenog 1943. g. u Brgudcu. Prvi zapovjednik
~ete bio je Josip Ivan~i} iz Brgudca. Prvi politi~ki ko- mesar bio je Vlado Brn~i} iz Pe}ca, Gri`ane Crikvenica, a zapovjednik prvog voda i zamjenik zapovjednika ~ete bio je Milan Klobas iz Brgudca..
Sedma istarska partizanska ~eta (Kra{ka) osnovana je 2. studenog 1943. g. u {umi kod sela Dane. Prvi za- povjednik ~ete bio je Ivan Lu~i} (Vinka) iz sela Zorzi}i kraj Kastva.
Deseta istarska partizanska ~eta (Buzetska) osnovana je u drugoj polovici studenog 1943. g. kod sela Klari}i, nedaleko Vrha. Zapovjednik ~ete bio je Vinko Brn~i}- Josipa Franciskin iz Brn~i}i na Kastav{tini.
OSNIVANJE III ISTARSKOG BATALJONA Reformirana Druga istarska brigada {titi rad 1.
konferencije AF@-a za Istru
Od formiranih partizanskih ~eta 21. sije~nja 1944. g.
u Trsteniku, na Buzetskom Krasu osnovan je III. istarski partizanski bataljon u sastav kojega su u{le 4., 7. i 10.
istarska partizanska ~eta. Osnovane ~ete su u sastavu III.
istarskog bataljona, 4. kao 1. ~eta, 7. kao 2., a 10.
istarska partizanska ~eta postaje 3. ~eta istarskog par-
tizanskog bataljona. Za v.d. komandira bataljona po- stavljen je Zvonko Kukuljan, za politi~kog komesara Nikola Miokovi}, a za njegovog zamjenika Ante Vrban ([epi}, 1987).
Reformirana Druga istarska brigada {titi rad 1. kon- ferencije AF@-a za Istru. Naredbom operativnog {taba za Istru br. 40. od 1. lipnja 1944. ponovo je osnovana Druga istarska brigada. Njezino drugo postrojavanje izvr{eno je 12. lipnja na izvoru Rje~ine iznad Studene.
Ve} krajem lipnja 1944. Brigada je upu}ena u zapadnu Istru na Buj{tinu. Na Buj{tini je Brigada djelovala uspje{no sve do druge polovice srpnja, kada je krenula na Kras. Dobila je zadatak osigurati rad Prve oblasne konferencije AF@-a.
Istarske su `ene imale va`nu ulogu u jedinstvenoj borbi cijeloga naroda. One su 22. i 23. srpnja u {umi Gozdac nedaleko Ra{pora odr`ale svoju 1. konferenciju, kojoj je prisustvovalo 1.511 `ena iz svih krajeva Istre.
Po~eci obnove hrvatskih {kola u Istri
Kada je fa{isti~ki dr`avni aparat prestao funkcionirati i kada je bio uklonjen snagom istarskih narodnih masa, NOO za Istru 13. rujna 1943. donosi povijesnu odluku o budu}nosti Istre. NOO za Istru sazvao je 25. rujna 1943. godine u Pazinu predstavnike istarskog naroda na tada osnovani Pokrajinski NOO. Taj skup, nazvan i Istarskim saborom, potvrdio je odluku od 13. rujna kojom se Istra sjedinjuje s Hrvatskom i Jugoslavijom.
Usvojeni su i zaklju~ci koji su 26. rujna 1943. g.
objavljeni narodu. Pod rednim brojem 6. nalazio se i zaklju~ak: "Otvaranju hrvatskih {kola pristupit }e se u najskorije vrijeme".
Pokrajinski NOO za Istru je neprekidno zasjedao, i ve} 11. studenoga 1943. g. ponovno se sastao da bi analizirao dotada{nji rad narodnooslobodila~kih odbora i naglasio zna~aj narodne vlasti u daljnjem okupljanju naroda za borbu protiv okupatora. Obnovljen je rad onih seoskih, op}inskih i kotarskih NOO-a kod kojih se osjetio prekid djelovanja.
Sredinom prosinca 1943. g. u Brgudcu otvorena je prva hrvatska {kola. Rad u {koli povjeren je Mati Brajkovi}u iz Brgudca ~lanu Seoskog NOO-a.
Radi bolje organizacije i kontrole rada osnovani su i okru`ni MOO-i: 12. sije~nja Okru`ni NOO za Pulu, 16.
velja~e Okru`ni NOO za Buzet, a po~etkom o`ujka Okru`ni NOO za Pazin (Jakovljevi}, 1978).
ZAVNOH upu}uje u Istru Antuna Hosta Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Hrvatske, Prosvjetni odio, uputio je na prosvjetni rad u Istru Antuna Hosta, u~itelja i Vazmoslava Gr`alju, omladinca.
[kola u Sv. Donatu
Nekoliko dana poslije Hostova dolaska u Istru, u Sv.
Donatu se na jednom masovnom sastanku raspravljalo o otvaranju hrvatske {kole u tom mjestu. Sastankom je
Sl. 10: Sv. Donat, {kola.
Foto 10: Scuola di San Donato.
Sl. 11: Klari}i, spomen plo~a.
Foto 11: Lapide commemorativa a Clarici.
rukovodio Host, a prisustvovali su mu mnogi roditelji i djeca. Narod je tra`io {kolu. Me|utim, odluka o otvaranju {kole i po~etku njenog rada bila je odgo|ena do 20. velja~e. Napokon je {kola bila otvorena. Nastava se odr`avala u zgradi biv{e talijanske osnovne {kole, koja je bila vlasni{tvo Antuna Prodana. U~ionica se nalazila na prvom katu. Klupe i {kolska plo~a bile su sa~uvane. Dva dana nastavu je odr`avao Host. Omla- dinac Gr`alja koji je s njime doputovao iz Slunja samo je promatrao rad i uz njega izvodio po koji nastavni sat.
Tre}eg dana Vazmoslav Gr`alja ve} je samostalno preuzeo cjelokupan rad u {koli.
Dana 22. velja~e 1944. g. u Medvejama, nedaleko Vrha, odr`ana je prva prosvjetna konferencija u vrijeme oslobodila~kog rata u Istri. Na konferenciji u Medvejama rije{ena je dvojba oko po~etka rada {kola. Razmatraju}i prosvjetne prilike u Istri, odlu~eno je da se ne mo`e
~ekati neko povoljnije vrijeme za otvaranje {kola ili pak da se radi samo na pripremanju terena za otvaranje {kola poslije rata.
Najve}i problem pri otvaranju {kola je bio na- stavni~ki kadar. Zato je odlu~eno da se {to prije otpo~ne s organizacijom te~ajeva na kojima }e se pripremiti u~itelji za rad u novootvorenim osnovnim {kolama. Na te~ajeve }e se pozivati omladinci sa zavr{enom osnov- nom {kolom ili, po mogu}nosti, s kojim razredom srednje {kole. Zbog toga je odlu~eno da se u selu Klari}i {to prije odr`i prvi petnaestodnevni te~aj na kojem }e se pripremiti nastavnici za rad u na{im narodnim {kolama.
Klari}i
Selo Klari}i nalazi se u srednjem, brdskom dijelu Istre na podru~ju dana{nje op}ine Buzet. Za vrijeme narodnooslobodila~kog rata Klari}i su pripadali pod- ru~ju Op}inskog NOO Vrh, na kotaru Motovun. Polo`aj sela omogu}avao je dobru za{titu te~aja. Kroz {umarak i preko potoka njegovi polaznici su se mogli, ako je trebalo, svakog ~asa povu}i. Klari}i se nalaze u bo- gatijem dijelu Istre, pa se lak{e dolazilo i do hrane. Samo selo je za polaznike te~aja dalo najvi{e hrane, ali se ona prikuplja i u okolnim selima. ^lanovi seoskih NOO, zadu`eni za prehranu, prikupljali bi hranu i donosili je u kuhinju te~aja. Mjesto u kojem }e se odr`ati te~aj odabrali su u Oblasnom NOO-u, koji se u to vrijeme nalazio u zaseoku Srgobani nedaleko Klari}a. Polaznici te~aja su u tom kraju bili relativno sigurni i s obzirom na okolnost {to su se tuda neprestano kretali partizani, narodna vojska.
Ta sigurnost Klari}a odnosila se i na okolna mjesta.
Te~aj se nije mogao sakriti. Narod je morao znati da se on tu odr`ava. Nije mogla do}i u obzir sredina u kojoj bi prijetila izdaja. Bila je va`na i sigurnost snabdjevanja, a podru~je op}ine Vrh bilo je slobodno. U taj dio Istre neprijatelj je mogao do}i jedino u ve}im vojnim for- macijama, a o njihovu nadiranju se redovito unaprijed znalo. Postojale su organizirane vojnopozadinske sta- nice i, ina~e, dobro organizirano ~uvanje. Zahvaljuju}i organizaciji i djelovanju seoskih stra`a u velikom dijelu Istre, u pojedinim razdobljima NOB-e `ivjelo se kao na oslobo|enom podru~ju.
Te~aj je odr`an u ku}i Izidora Flega, u jednoj manjoj prostoriji s najnu`nijim namje{tajem. U srednjem dijelu prostorije nalazio se pove}i kuhinjski stol, a uz njega i uz zidove seoske klupe i kuhinjske stolice. U jednom se kutu nalazila {kolska plo~a na stalku. Na plo~i se pisalo suhim kre~om. Uz zid nasuprot vrata bio je i jedan krevet. Tko je stigao sjesti za stol pisao je na njemu, dok bi ostali polaznici pisanke dr`ali na stolicama ili na koljenima.
Rukovoditelj te~aja i predava~ je bio Antun Host, a drugi je predava~ bila Jelka Rolih. Prvi partizanski u~i- teljski te~aj u Klari}ima polazili su: Vazmoslav Gr`alja, Milan Ivan~i}, Nevenka Ivan~i}, Ljiljana Kajin, Jelka Mikac, Danilo Mikolav~i}, Valerija Mohorovi}, Dorica Perni}, Miro Ru{njak, Miljenko Siroti}, Milica [irola, Flora Tolentino i Ester @ikovi}. Bili su to omladinci uglavnom u dobi od 17 do 18 godina, prete`no ro|eni na podru~ju dana{nje op}ine Buzet.
Flora Tolentino do{la je u Istru iz Italije gdje se kao
@idovka nalazila u koncentracionom logoru. Na te~aju se osje}ala sigurnom i sretnom. Nastavnica Jelka Rolih iz Gorskog kotara bila je referent za prosvjetu kotarskog NOO i sudjelovala je u otvaranju hrvatskih {kola u Istri.
Poslije rata radila je u Puli, Opatiji i Zagrebu. Umrla je kao umirovljenik 1979. g. Pred nekoliko godina u Rijeci je umro i Antun Host.
Oslobo|enje Buzeta
Kao dan oslobo|enja Buzeta dr. Uro{ Kosti} navodi 30. travnja 1945. g.: "Ne zadr`avaju}i se, 3. dalmatinska udarna brigada je u toku no}i 29/30. aprila nastavila nastupanje prema Trstu. Iako fizi~ki zamorena, zbog velikih napora u stalnim pokretima i borbi, njen moral i borbenost su bili na visini. Bez ve}eg zadr`avanja, ona je pro~istila ranija neprijateljska upori{ta u Lupoglavu i Ro~u, a 30. aprila izjutra oslobodila Buzet.
Demoralisane porazom kod Vranja i Boljuna, usputne posade neprijatelja, na pravcu nastupanja 3. brigade, neorganizirano su se povla~ile ili su se posle kra}e borbe predale" (Kosti}, 1978).
Danilo Na~inovi}, pukovnik, sudionik partizanskog rata navodi isti dan oslobo|enja Buzeta, ovaj je dan naveden i u Leksikonu NOR-a i revolucije (str. 152.) Kod utvr|ivanja dana oslobo|enja uzima se i 28. travnja jer su se njema~ki vojnici poslije djelomi~nog miniranja postrojenja Istarskog vodovoda povukli. Razgovaraju}i s
tada{njim stanovnicima Buzeta, Koradom Rigo i Pinom Fabijan~i} saznao sam da su se poslije spomenutog miniranja vodovoda njema~ki vojnici povukli, me|utim toga dana i sutradan 29. travnja u Buzetu nije bilo niti jedne vojske, niti jedne vlasti. Partizani su u Buzet u{li dva dana kasnije, 30. travnja 1945.
@rtve fa{isti~kog terora
Osim odvedenih i nestalih u koncentracionim logori- ma {irom Europe fa{isti i nacisti po~inili su na podru~ju Buze{tine i Krasa mnogo nedjela, spomenut }emo neka od njih. Ljeti 1943. g. fa{isti su do{li u Lani{}e i prevarom su doznali da se nekoliko dana u {umi Podlom nalazi sakriveno osam mladi}a. Prona{li su ih i iskalili su na njima svoj bijes. Osam mladih `ivota Lani{}a palo je kao Podlomske `rtve. Bje`e}i pred neprijateljem 27.
travnja 1944. g. osam ljudi iz Ra~je Vasi me|u kojima i troje djece sklonilo se u {umi nedaleko Orljaka, jednog od vrhova ]i}arije. Neprijateljski vojnici su ih prona{li i na tom mjestu poubijali.
U ku}i Antuna Rabaka na mjestu zvanom Ro~ine u Brgudcu 7. travnja neprijatelj je na{ao grupu sklonjenih
`ena i djece. Vojnici su pozvali `enu i djecu da iza|u, a kada su se s djecom u naru~ju pojavile pred ku}om obasute su mitraljeskim rafalom i bombama. Brgudac je samo tada dao 15 `rtava me|u kojima devetero djece.
Najte`i dan u svojoj novijoj povijesti Vodi~ani su do`ivjeli 10. kolovoza 1944. g. S jo{ pet kra{kih sela njihovo je selo zapaljeno. I dok je selo gorjelo, ne- prijateljski su vojnici pohvatali sve stanovnike koje su tu zatekli i odveli ih do Podgrada. Tamo su neke izdvojili i otpremili u konclogore u Njema~koj. @enama s djecom i starcima zaprijetili su smr}u u slu~aju da se vrate ku}ama. Ovu o~ajnu situaciju rije{avali su ljudi slo- venskog primorja u Brkinima. Vodi~ani su zajedno sa stanovnicima Dana na{li uto~i{te u slovenskim selima Golac, Obrov, Gradistu, a neki su stigli do Jelovica i Bresta gdje su do~ekali kraj rata.
U antifa{isti~kom oru`anom ratu s podru~ja Bu- ze{tine i Buzetskog krasa sudjelovalo je 2700 gra|ana.
[eststotina i {est ljudi izgubilo je `ivot. Njihova su imena uklesana na kamenim plo~ama spomen parka koji je 1988. godine podignut u podno`ju Buzeta (@eljko Marinac: "Centralni spomenik revolucije i Spomen-park NOR-a Buzet").
LA RESISTENZA ANTIFASCISTA NEL PINGUENTINO (1941-1945)
Bo`o JAKOVLJEVI]
HR-52420 Buzet, A. Cerovca 1
RIASSUNTO
L'organizzazione della lotta armata contro il fascismo (1941-1945) cominciò nel pinguentino prima della caduta del regime fascista, nel luglio 1943. La maggior parte della popolazione della zona accolse la capitolazione dell'Italia come la liberazione dal fascismo, ma anche come una liberazione nazionale. Ben prima dell'offensiva tedesca, il 24 luglio 1943, a San Martino pinguentino, fu costituita la II brigata istriana. In ottobre però, le inesperte formazioni istriane si ritirarono di fronte allo strapotere della forza militare germanica. Per far fronte alla situazione seguita all'offensiva, si organizzano incontri, si fondano basi militari nelle retrovie e si costituiscono nuove unità militari. Il 1 giugno 1944 fu ricostituita la II brigata istriana. Il nuovo potere organizzò la vita della popolazione e riaprì le scuole croate. 2.700 uomini del pinguentino e della Cicceria parteciparono alla lotta armata. I caduti furono 606.
Parole chiave: Pinguente, fascismo, antifascismo, Consigli popolari di liberazione, liberazione nazionale, seconda guerra mondiale
LITERATURA
Jakovljevi}, B. (1978): Druga istarska brigada. Rijeka, Centar za historiju radni~kog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Cerovac, A. (1971): Rujanski dani 1943. Pazinski me- morijal, knjiga 2. Pazin.
Ferenz, T. (1967): Kapitulacija Italije in narodno- oslobodilna borba v Sloveniji jeseni 1943. Maribor.
Vlahov, D. (1976): Okru`ni narodnooslobodila~ki odbor za Buzet. Buzetski Zbornik, knjiga 1. Pula.
[epi}, V. (1981): Tri istarske partizanske ~ete Ope- rativnog {taba za Istru na podru~ju dana{nje op}ine Buzet, osnovane u studenom 1943. Buzetski Zbornik, knjiga 5. Buzet.
[epi}, V. (1987): III istarski partizanski bataljon. Buzetski Zbornik, knjiga 11. Buzet.
Jakovljevi}, B. (1979): Prvi partizanski u~iteljski te~aj u Istri. Rijeka, Centar za historiju radni~kog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Kosti}, M. (1978): Oslobo|enje Istre, Slovenskog pri- morja i Trsta 1945. g. Beograd.
